“Igrali smo najbolji fudbal u državi, a Željo svoje bogatstvo ima u omladinskom pogonu.”

Dean Marijanović

OSVAJAČ SUPERKUPA POLJSKE

foto: fkzeljeznicar.ba

Kada dolazite iz Premijer lige Bosne i Hercegovine u najjaču ligu Poljske i pružate dobre igre sigurno da zaslužujete poštovanje, a primjer svega tog je Damir Sadiković, fudbaler koji igra na poziciji veznog za klub Cracovia.

Sadiković je u Poljsku stigao iz Željezničara. Druga država, druga liga, drugi način života, pa i drugi način igranja, a debi utakmica finale, Superkup, protivnik Legia Varšava:

“Već neko vrijeme živim van BiH, u Poljskoj, iskreno nije mi mnogo trebalo da se naviknem na život ovdje. Na početku sam opravdao povjerenje, pogotovo u prvoj utakmici u superkupu protiv Legije, kada smo osvojili trofej, i od tada sam uvijek tu. Svojim igrama i nastupima mogu biti zadovoljan, iako uvijek može bolje, ali opet kada razmislim o svemu potrebno je još vremena, još iskustva igranja ovdje, da bi stekao zapravo rutinu igranja u Poljskoj, gdje je se stvarno igra dobar fudbal.” – započeli smo razgovor sa 26-godišnjim veznim fudbalerom, koji nam je na početku ispričao kako igrati Ekstraklasu, ligu u kojem se takmiče najbolji klubovi Poljske:

“Utakmice se igraju brzo, sa mnogo duela, dugih lopti, nema se mnogo vremana za razmišljanje, i neke dugačke odluke. Maksimalno 1-2 dodira, i uvijek se potencira igra prema naprijed, tranzicija, kontranapadi, naravno događaju se i greške ali sve u svemu mogu biti zadovoljan i siguran sam da će vremenom biti sve bolje i bolje.”

Klub KS Cracovia, obično poznat samo kao Cracovia, poljski je sportski klub sa sjedištem u Krakovu. Pet puta i ujedno prvi poljski prvak, osvajač poljskog kupa i poljskog superkupa 2020., te najdugovječniji poljski klub:

“Odmah na prvu svidio mi se i grad, oduševio sam se jednostavno, bez obzira što me i ovdje dočekala pandemija. Sve je zatvoreno, mjere su i dalje na snazi, ali kada je klub u pitanju sve je na svjetskom i europskom nivou. Igrači i treneri imaju sjajne uslove, od trening kampa, stadiona za igranje, stadiona za treniranje, do sala za press konferencije, sala za sastanak igrača i trenera, bazena i sauna za relaksaciju prije i poslije utakmice, apsolutno je sve na visokom, visokom nivou kada je u pitanju klub Cracovia.”

Sadiković je Željezničar napustio u trenutku kada je igrao svoj najbolji fudbal u dosadašnjoj karijeri, a pandemija Koronavirusa je spriječila možda i mogućnost da se ‘okiti’ titulom prvaka države ali i osvajačem Kupa Bosne i Hercegovine:

“Iz Željezničara sam otišao kada sam bio na nekom vrhuncu, odnosno kada sam bio na tom nekom maksimumu, jer odigrao sam dosta utakmica na visokom nivou i mislim da smo igrali najbolji fudbal u državi. Ekipa je bila dobra, zdrava, igrali smo atraktivan fudbal, sa mnogo golova, naše utakmice su bile zanimljive za gledanje, još uz to bili smo u borbi za titulu, za koju se zbog Koronavirusa nismo uspjeli boriti do kraja. Poslije toga svega, i ova prva polusezona nije odigrana loše, iako je klub pogodila teška financijska situacija, kao i druge klubove, djelovali smo dosta dobro, držali sami vrh, ali na kraju otišlo je nekoliko igrača i sigurno da je to sve utjecalo na igre Željezničara.” – priča nam Sadiković, koji se na Grbavicu vratio početkom 2019. godine, nakon epizoda u Sloveniji (NK Krško) i u Mladosti Doboj Kakanj:

“Period igranja na Grbavici kada sam se vratio? Iskreno, osjećao sam se kao domaći fudbaler, osjećao sam da tu pripadam. Jednostavno, posložilo se dosta stvari, sigurno i moje godine, to neko iskustvo koje sam stekao, ambijent i to je sve utjecalo na moje veliko samopouzdanje. Igrao sam opušteno, pretežno bez mnogo većih grešaka, ali moje igre su tek poslije došle do izražaja kod medija, portala, pa i navijača. Bilo je nekih priča i o reprezentaciji, ali ja kažem, na meni je i sada da se trudim, da pružam dobre nastupe, a onaj tko ga zanima, i tko želi da me prati zna gdje igram. Sigurno da je i u savezu, odnosno reprezentaciji bilo turbulencija, pa i smjena generacija, ali opet ponavljam na meni je da radim i da se borim na utakmicama za klub u kojem igram.”

Sarajevski Plavi trenutno su u rezultatskoj krizi, a sedma pozicija na tabeli govori da bi Željo mogao ostat i bez igranja u Europi, što bi sigurno bio veliki udarac za klub:

“Željo je u krizi, i sve je to potrajalo iako su se svi nadali da će rezultati biti bolji, te da se nekako izbori ta čuvena Europa, koja je za klub vrlo bitna i sa kojom bi klub mogao početi rješavati probleme, odnosno ‘slagati određene kockice’. Na kraju rezultat je izostao, ali ja se nadam da će novi predsjednik pomoći klubu, jer vrijeme je da se klub stabilizuje i jednostavno da sve krene naprijed.”

Veliki broj navijača Plavih upravo smatra da je odlazak Damira Sadikovića ‘najveći gubitak’ kluba, ekipe, jer pozicija na kojoj je igrao 26-godišnji fudbaler nije na pravi način popunjena, odnosno nije pronađena adekvatna zamjena:

“Bio sam taj neki drugačiji tip igrača, možda, igra kroz pas, 1-2 dodira, brza igra, iako nisam igrač koji posjeduje brzinu poput sprinta i slično, ali znao sam reagirati u pravo vrijeme, onda kada je trebalo. Znao sam pomoći koliko toliko trkački i tehnički defanzivi, a i prema podatcima koje sam imao uvijek sam po utakmici imao 11 pretrčanih kilometara što se možda ne primjeti u toku utakmice, ali parametri su tu, koji sve to pokazuju. Bio je bitan balans između defanzive i ofanzive, odbrana je imala tu neku čvrstinu, a napad je koristio sve dobre prilike koje su se stvarale.” – govori nam Sadiković, koji je u dresu Željezničara odigrao 126 zvaničnih utakmica, uz statistiku od 12 golova i 14 asistencija.

Omladinski pogon uvijek je bio ponos kluba sa Grbavice, međutim, trend igranja mladih fudbalera u prvoj ekipi znatno se smanjio u posljednje vrijeme. Sadiković je jedan od mnogih koji je upravo iz omladinskog pogona zaigrao u prvoj ekipi, gdje je pokazao sav svoj potencijal i talenat koji posjeduje:

“Kvalitet u mlađim kategorijama postoji, sigurno da se Željezničar treba vratit svom omladinskom pogonu, i da to bude baza odakle će se uzimati igrači, koji bi na kraju bili budućnost kluba narednih pet, šest godina. Zbog same transfer politike i financijske dobiti kluba sigurno da bi igrači iz omladinskog pogona trebali biti važan dio, ali opet se sve svodi na ideju ljudi koji tu rade. Naravno, prelazak iz juniora u prvi tim nije jednostavan, velika je razlika, pritisak ogroman, publika očekuje mnogo, i možda je sada prava prilika za tu ‘neku’ priliku jer se igra bez te publike na stadionu, ali opet ponavljam, velika je to razlika, između igranja za juniore i igranja za prvi tim.” – priča Sadiković iz svog iskustva, i perioda kroz koji je prolazio nakon dolaska u prvu ekipu:

“Pričam ovo sve iz ličnog iskustva, jer kada sam ja počinjao, bilo je tu straha, kako odigrati, hoću li pogriješiti, niste na 100%, niste na svom maksimumu i mislim da je samo Amir Hadžiahmetović taj koji nije osjetio prelazak iz juniora u prvi tim. On je to odradio u fullu, nije osjetio razliku ni u snazi, ni u trkačkom dijelu, na kraju krajeva ni u mentalnom. Igrao je opušteno, pametno, koristio svoju snagu kada treba, i sve to mu je pomoglo na napravi transfer u Tursku. Naravno, problem može biti ambijent i atmosfera u klubu, jer nije isto kada imate pozitivan, a kada negativan rezultat.”

Podsjećamo još jednom, Damir Sadiković je pored Željezničara u svojoj dosadašnjoj karijeri nastupao još i za: Mladost Doboj Kakanj, NK Krško, Cracovia (trenutno), a svoj fudbalski put započeo je u Radniku iz Hadžića.

Next Post

Veliki udarac za Hajduk: Livaja uz još dvojicu igrača propušta utakmicu protiv Dinama

HAJDUK U PROBLEMIMA
Copy link
Powered by Social Snap